O Madonninom koncertu u Budvi, 25. 9., suvišno je reći bilo šta drugo osim: vrhunski i rijetko viđeni spektakl.
Početak koncerta, kada su iz potpunog mraka zabljesnila dva ogromna svjetleća M slova, a svjetska kraljica popa se ukazala u sredini scene, obasjana na tronu, izmamio je uzdah oko 70.000 gledatelja na plaži Jaz. I naredna dva sata su protekla u istom raspoloženju – oduševljenju posjetitelja i profesionalno besprijekornom, tehnički savršenom i izvođački energičnom show programu.
Za novce koje je dobila, od Madonne se nije ni očekivalo ništa manje.
Ali, za novce koje su gledatelji dali, nije se također očekivalo ni toliko nemarnosti i oholosti (ruskog) investitora i domaćeg balkanskog organizatora.
Naznake su se mogle naslutiti već dan ranije.
Kao pre-party, u Budvi je bio zakazan koncert Van Gogha. I nije održan. Neko je procijenio da će brojni posjetitelji koji su u Budvu stigli iz cijelog regiona – kad su već za taj skupi izlet toliko potrošili – opet odriješiti kesu i platiti istu cijenu kao za najjeftinije karte za Madonnu. Jest vraga, prodano je tek nekoliko desetina ulaznica i Van Gogh nije svirao.
Sljedeće iznenađenje čekalo nas je sutradan, na putu prema Jazu.
Naša dvočlana ekipa odlučila se za ne baš jeftine VIP ulaznice (kad je bal, nek’ je bal), jer je u tih 200 eura po karti bio uključen i VIP parking i VIP mjesta u koncertnom prostoru.
Opet – jest vraga!
Na magistralnoj cesti, pet-šest kilometara od plaže Jaz, na jednu stranu su se odvajali automobili i autobusi sa ‘običnim’ posjetiteljima, a na drugu su usmjeravani automobili sa vlasnicima VIP ulaznica prema parkingu blizu koncertnog prostora. Kada su redari vidjeli naše ‘inozemne’ tablice, objavili su – ne možete ući, nema više mjesta. Možda bismo to prihvatili kao moguću zbrku u organizaciji tako grandioznog poduhvata da i dalje prema ‘posebnom parkingu’ redari nisu propuštali automobile s lokalnim registracijskim oznakama.
Kada smo se autobusima napokon prebacili do Jaza, slijedio je novi šok.
Skupocjena VIP mjesta (a takvih karata je prodano 2.500) bila su smještena – najdalje od pozornice, na suprotnoj strani koncertnog prostora. Vidjeti Madonnu bilo je nemoguće bez dvogleda. Čak ni zoom na našem fotoaparati nije dao bolji rezultat. A smisao takve naše rastrošnosti za VIP karte bio je upravo u tome da u spektaklu uživamo na spektakularan način.
Ništa bolje, nažalost, nisu prošli ni ostali gledatelji. Čim je Madonna završila zadnju pjesmu, nastala je neviđena gužva, jer je 70.000 ljudi zapelo u uskom grlu Jaza, pokušavajući da izađu.
Redari i policajci su iščezli, pa se svako morao snalaziti kako je umio najprije da pronađe svoj autobus ili automobil, a onda u pokušaju izvlačenja iz kolapsa na cesti, na kojoj niko nije regulirao promet.
Predstavnici medija iz regiona bili su dodatno ogorčeni. Brojni fotografi i snimatelji, kojima je bilo dopušteno snimanje, propustom organizatora zakasnili su na predviđeni termin za slikanje.
Naravno, kako vrijeme bude prolazilo, svi će se najviše sjećati spektakla iz snova. Ali, to ne bi smjelo biti opravdanje ni za jednog našeg balkanskog organizatora da s toliko nemara tretira publiku. Jer, od nje i živi. Pitanje je hoće li se svi htjeti toliko maltretirati na sljedećem koncertu.
